Najveća zbirka hrvatskih glagoljskih spomenika izvan
Hrvatske smještena je u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u
Sankt-Peterburgu. Riječ je o čuvenoj Berčićevoj zbirci.
Ivan Berčić bio je svećenik i znanstvenik te pravi član
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Za svog
kratkog života prikupio je drugu po veličini do danas
poznatu zbirku glagoljskih rukopisa i ulomaka iz tiskanih
knjiga. Nakon njegove smrti zbirku je njegov otac Mihovil
prodao Ruskoj javnoj biblioteci u Sankt-Peterburgu, koja
je u to vrijeme bila značajno središte za prikupljanje i
proučavanje slavenskog gradiva. Berčićeva ostavština u
Sankt-Petersburgu sastoji se od pet glagoljskih kodeksaobrednika i zbornika iz 16. stoljeća, 154 fragmenta
zbornika, brevijara, misala, apokrifa, životopisa,
lucidara, pouka i stihova od 13. do 16. stoljeća te niza
dokumenata iz razdoblja 16. – 18. stoljeća.
Poznato je da je tu zbirku 1912. godine prvi popisao te
ukratko opisao Ivan Milčetić.
Ova monografija zasigurno će pomoći boljem poznavanju
i vrednovanju hrvatske srednjovjekovne književne,
poučne i druge građe, proučavanju povijesti hrvatskog
jezika i pridonijeti razumijevanju društveno-povijesnih
i općenito kulturoloških osobitosti života na ovim
prostorima u 15. stoljeću. Monografija sadržava faksimile
rukopisa i transliteraciju čime je ostvarena
pretpostavka za daljnje istraživanje ove vrijedne
rukopisne građe.
Текст представляет собой примечания исследователя Вяловой Светланы Олеговны, нашедшей, изучавшей и упорядочившей тексты Ивана Берчича, касательно правил транслитерации