U djelu se razmatra kontekst osnivanja Sveučilišta u Zadru 1396. te stručna terminologija
koja je korištena za ustanove tog ranga. Naime, u literaturi i dijelu javnosti postoje
nesporazumi i pogrešna tumačenja o razvoju visokog školstva u Europi u kasnom
srednjem vijeku pa se ovim djelom nastoje pojasniti dvojbe u vezi ranga i funkcioniranja
visokog školstva u Zadru od kraja 14. do početka 19. stoljeća.
Sastoji se od tri glavna poglavlja. Prvo je poglavlje „Srednjovjekovna sveučilišta i njihovo
povijesno-pravno nazivlje“ usredotočeno na početke i razvoj prvih oblika visokoga
školstva u Italiji i Francuskoj. U drugom se poglavlju "Osnutak generalnog učilišta u
Zadru u okviru političkih i kulturnih gibanja u XIV. st." razmatraju povijesno-politički i
kulturni odnosi Hrvatske sa susjednom Italijom, što je upravo 1396. godine kulminiralo
osnivanjem prvoga učilišta na hrvatskome prostoru: generalnog učilišta u Zadru. U
trećem poglavlju naslovljenom "Narav i ustroj generalnog učilišta u Zadru" koji je imao
dva fakulteta (filozofski i teološki) autor razmatra sastav zajednice profesora i studenata
sa vlastitim udrugama.
Ovaj je rukopis kruna višegodišnjega marljivoga istraživačkoga rada uglednoga i
iskusnoga stručnjaka za povijest Dominikanskoga reda među Hrvatima, koji uživa veliki
ugled i među europskim (osobito talijanskim) povjesničarima. Treba naglasiti kako u
ovom rukopisu imamo cjeloviti tekst koji omogućava bolje razumijevanje najranije
povijesti školstva u Zadru i srednjoj Dalmaciji, a koji će zasigurno potaknuti daljnja
istraživanja naizgled uske teme, koja zaslužuje veću prisutnost, jednako u uskom krugu
stručnjaka (povijest, pedagogija) kao i široj zajednici koju zanimaju društveno-kulturne,
crkvene, intelektualne, baštinske i identitetske teme.