Glagoljske matice umrlih župe sv. Nikole u Božavi
(Božava, Soline i Veli Rat) : 1731. - 1832. / urednici Josip
FARIČIĆ, Pavao KERO. Zadar: Stalna izložba crkvene
umjetnosti u Zadru : Sveučilište, 2017.
291 str. : faksimili ; 25 cm
U glagoljskim matičnim knjigama umrlih Župe sv. Nikole
u Božavi u tom razdoblju zabilježeni su mnogi podatci o
životu u naseljima sjeverozapadnog dijela Dugog otoka i
na otoku Zverincu koji su tada pripadali božavskoj župi, i
to u Božavi, Velom Ratu, Veroni (Veruniću), Solinama i
Zverincu. Vođenje matičnih knjiga obvezno je od 2.
polovice 16. stoljeća. Ovdašnji svećenici često su odstupali
od propisanog obrasca, pa nažalost često možemo naći
samo ime pokojnika i godinu smrti. Iz podataka onih koji
su bili nešto savjesniji možemo iščitati koliko su imali
godina, gdje je obitelj živjela, koji je bio uzrok smrti. Tako
u matičnoj knjizi Božave otkrivamo preko 50 nasilnih,
zapravo iznenadnih smrti, bilo da se radi o epidemiji,
gladi, moždanom udaru, utapanju, komplikacijama pri
porođaju, bolestima čije ime ne znamo prevesti poput
tresavice.
Migracije su bile rijetke, a seoska sredina teško je
prihvaćala imigrante. U matičnoj knjizi spominju se tek
dvojica doseljenika, kalafat iz Korčule Antun Kapor i Ivan
Negri iz Italije. Dio njih možda se i prezimenom asimilirao
s otočanima, jer je bio običaj da onaj tko dolazi na ženino
imanje preuzima i prezime njezine obitelji.
U ono vrijeme kad su svi matice vodili na latinskom jeziku,
ova je sredina to radila na materinjem jeziku, i to
glagoljicom. Po tome smo bili jedinstveni u Europi i ako
ćemo po nečemu biti prepoznati ubuduće, to će biti naš
jezik i glagoljica.