. Knjiga produbljuje tezu o kronološkoj i
tipološkoj sukladnosti dviju građevina koje
je C. F. Bianchi nazvao chiese sorelle, a I.
Petricioli označio kao lokalni građevni tip.
Važan argumenat za to čine zapisi pisaca
koji su kao očevici opisali stanje obiju
crkvica, naglasili njihovu srodnost u obliku
i mjeri, te izradili grafičku dokumentaciju.
Uz potonju je posebno vrijedan prostorni
crtež Sv. Vida koga je 1877. godine narisao
G. Smirich. Sva ta građa u knjizi je
korištena, reproducirana i citirana u
širokim izvodima, kao povijesni izvor.