Hrvatska iseljenička lirika se kontinuirano predstavlja svake godine u drugom gradu, održavajući svoje susrete na pet kontinenata. Četvrt stoljeća traje među Hrvatima u iseljeništvu i domovini, pod vodstvom gospođe Nade Pupačić, ova manifestacija hrvatskog duha – pjesnika, glazbenika, likovnjaka i raznih drugih kulturnih stvaralaca.
Sa ovih susreta održanih u gradu Pagu objavljujemo sedmero pjesnika koji se snagom riječi čvrsto drže za maticu iz koje je potekao naš veliki jezikoslovac Bartul Kašić. Prije više od 420 godina objelodanio je prvu hrvatsku gramatiku na latinskom jeziku (Institutionum linguae illyricae libri duo, Rim, 1604.) koja je izravno utjecala na hrvatske gramatičare sve do preporoda.
Svestrana toplina riječi i glazbe (Jašek) kroči u tajnosti intimnosti i ljubavi (Dokoza), a čarolija leksičkih napitaka (Bijuklić) u sonetima se vjenčava biljem i ljubavnim obiljem (Stanić Rašin). Moć i igra riječi (Hold) su ukorijenjenost u pitominu zavičaja (Klabučar Gros), dok je luč za tinjanje smisla (Mateša) nužna u ovom dehumaniziranom svijetu mraka i straha.