U knjizi Kultovi antičke Senije autor
raspravlja o štovanju oficijelnih rimskih i
orijentalnih kultova koji su arheološkim
istraživanjima, nalazima kipova i
posvetnim natpisima dokumentirani na
prostoru rimskodobne Senije. Knjiga je
koncipirana na način da je studija o
pojedinom kultu ujedno i poglavlje u
knjizi, tj. obrađeni su tragovi štovanja kulta
Magnae Matris, Dijane, Libera, Serapisa i
Mitre. Iako je svako poglavlje u knjizi
posebna studija i sinteza problema o kojoj
se raspravlja pojedinačno, neupitno je da
istodobno čini i cjelinu s ostalima. Na
početku svakoga poglavlja donose se
temeljni podatci o pojedinom kultu,
njegovoj genezi i širenju na prostoru
rimske države, nakon čega slijede stručni
opisi i znanstvena interpretacija izvorne
arheološke građe. Iako su temelj rasprave
pronađeni spomenici (kipovi i natpisi), oni
se ne promatraju samo kao manifestacija
kulta, nego kao sastavni dio uočenih
društvenih, etničkih, religijskih i inih
procesa koji se zbivaju u Seniji tijekom
antike.