Znanstvena monografija o književnom
kritičaru, povjesničaru
književnosti, prevoditelju, književnom
posredniku, novinaru i
književniku Arsenu Wenzelidesu
(1883. – 1940). U radu se analizira
opsežan Wenzelidesov rad
u hrvatskoj književnosti, napose
tijekom razdoblja hrvatske moderne.
Raščlamba ističe doprinos
Wenzelidesa ostvarenju postavljenih
smjernica u programu mladih
koje se očituju u nizu članaka i
kritika u hrvatskoj književnosti,
u nizu studija o hrvatskim suvremenim
piscima (nezaobilazne su
u proučavanju hrvatske književnosti
moderne, njegove studija
o Vojnoviću, Begoviću, Nazoru,
Šimunoviću, Matošu i Domjaniću).
Ističu se i njegovi brojni
posrednički članci i prijevodi iz
europskih literatura osobito talijanske
iz koje prevodi tekstive
Antonia Fogazzara, Giossue
Carduccia
i D'Annunzia, a 1909.
za Suvremenik prevodi Manifest
futurista kojeg je T. F. Marinetti
bio uputio vodećim nacionalnim
književnim časopisima, pa tako i
našem Savremeniku. Wenzelidesova
se bogata književna ostavština
klasificira ponajprije kronološki
(suradnja u periodicima),
a potom i žanrovski. U tekstu se
ističe razvitak njegovog kritičkog
diskursa od prvih radova (1900.
do 1902.) do kritičarske i posredničke
afirmacije u dubrovačkim
periodicima Srđu i Crvenoj Hrvatskoj
1903. te zagrebačkom
Vjencu 1903. i suradnja u
Savremeniku.
Rad donosi i žanrovsku
klasifikaciju zbog raznolikosti
njegova opusa te se prosuđuju
njegovi književno – kritički
tekstovi, književno – povijesni,
prevodilaštvo, posredništvo iz
stranih literatura, polemike,
beletristika
i publicistika.