Iter Buda Hadrianopolim druga je u nizu suautorskih knjiga (prva je obuhvatila Vrančićevu obiteljsku korespondenciju), kojom su urednice nastojale osuvremeniti i prilagoditi današnjim filološkim standardima dio bogate književne produkcije hrvatskog humanista i latinista Antuna Vrančića.
U sklopu književne produkcije hrvatskog humanista, diplomata i prelata Antuna Vrančića (1504. – 1573.) nalazi se putopis Iter Buda Hadrianopolim, koji je nastao kao svjedočanstvo Vrančićeve prve carigradske misije 1553. – 1557. godine u autografu i u trima primjercima rukopisa u sklopu geografsko-historijskog djela De Illyrico Caesaribusque Illyricis hrvatskog humanista Ivana Tomka Mrnavića (1580. – 1637.) te je dvaput objavljen, u 18. i 19. stoljeću. Monografija predstavlja kritičko izdanje latinskog teksta, popraćenog kritičkim aparatom, aparatom izvora i realnim aparatom, koje se temelji na čitanju Vrančićeva autografa pohranjenog u Nacionalnoj knjižnici Széchényi u Budimpešti. Kritičkom izdanju prethodi uvodna studija s podatcima o povijesnom kontekstu nastanka rukopisa, opisom Vrančićeva autografa i prijepisa, pregledom dosadašnjih izdanja i načelima pripreme ovog izdanja.