Sadržaj knjige se dijeli na dva dijela. U prvom se analizira
definiranje prostora na više razina. Polazi od ljudskog
tijela, koje autor smatra polazištem svih naših iskustava i
mjerom za prostor uopće, te se bavi prostorom s obzirom
na obale, granica i njegove rubove.
Drugi dio donosi ključni pojmam rada, proizvodnju
prostora. Kreće se od širih apstraktnih prostora prema
užim intimnijim, od noćnog neba preko morskog dna i
prostora suhozida, do tijela promatrana kroz tetovažu.
Svoj pristup autor naziva etnografijom temeljenom na
geohumanističkim pristupima. Jedan od temeljnih nalaza
jest da raznolikost prostora ustvari znači "raznovrsnosti
kakve su god ljudi kadri ostvariti u svojim odnosima".
Nema prirodne danosti prostora, bilo da se radi o dnu
mora, usred pustinje ili u centru grada, treba ga proći s
njegovim ljudima. I zato isti svijet zapažamo na različite,
svoje načine, ističe autor.