Tema poznate pomorske bitke koja se odvila pred gradom
Visom 20. srpnja 1866. bila je učestalo predmetom
istraživanja i pisanja unutar hrvatske, ali i austrijske,
talijanske i ostalih europskih historiografija. Činjenica
kako je inferiornija austrijska flota predvođena
kontraadmiralom Wilhelmom Tegetthoffom porazila
nadmoćniju talijansku, koju je predvodio admiral Carlo
Persano, ostala je duboko ukorijenjena u političkom,
kulturnom i društvenom životu druge polovice 19. i
početka 20. stoljeća. Ne samo da su, doduše privremeno,
odvraćena talijanska posezanja za istočnojadranskim
prostorom, već je stvorena atmosfera sjećanja i veličanja
te slavne pobjede gdje su i Hrvati, kao vrsni pomorci, dali
svoj udio. Prvo cjelovito djelo „Viški boj“ autora Petra
Kuničića objavljeno 1891. terminološki je opečatilo bitku
prozvavši je bojem kako je to bilo ustaljeno u periodici i
publicistici tog vremena. Boj se od tada ustalio u
historiografiji kao izraz koji na granici epike i znanosti
podcrtava značenje tog sukoba, istovremeno prodirući u
prostor javne povijesti kao „mjesto sjećanja“ šire
društvene svijesti.
Na 150. obljetnicu boja u Visu i Komiži održan je skup s
dvadeset izlaganja koja su u znanstvenom smislu dala
nova gledišta na boj ili su pak prvi put obrađene i
predstavljene teme kojima se do sada nije znanstveno
pristupalo. Viški je boj tako od klasičnog historiografskog
rakursa vojne i pomorske povijesti dobio novu vrijednost
nakon što je stavljen u kontekst geopolitike, mjesta
sjećanja, povijesti umjetnosti, povijesti književnosti,
arheologije, razvoja tehnike i tehnologije, povijesne
demografije i razvoja turizma. Upravo je u tim
odrednicama novina ovog izdanja s petnaest znanstvenih
radova koji razbijaju opnu klasične historiografije,
interdisciplinarno pristupaju istraživanju boja te unose
nove ideje i dimenzije potvrđujući kako jedno događanje
iz 1866. i danas može biti izrazito važno za razumijevanje
širih političkih i društvenih odnosa, kao i poticaj za
gospodarski i turistički razvoj.