O bratovštini zadarskih Varošana u historiografiji su
izneseni tek okvirni podatci kod nekolicine autora. Budući
da iz tih šturo iznesenih podataka nije moguće prikazati
opseg djelovanja, važnost pripadnosti i svakodnevlje
pojedinih laičkih udruženja, cilj je rada sustavnom
analizom dostupnih izvornika bratovštine Gospe od
Snijega pridonijeti (ili barem pokušati to učiniti) jasnijoj
percepciji tih važnih inicijalno srednjovjekovnih
institucija u kojima je napose marginalni dio društva
dalmatinskih komuna ostvarivao religijske i ekonomske
potencijale te u određenoj mjeri osnaživao vlastito
dostojanstvo. U knjizi se, stoga, razmatra prošlost
bratovštine zadarskih Varošana od trenutka njezina
ulaska u crkvu sv. Mihovila, a granica njezina istraživanja
postavljena je do odlaska s vlasti francuske uprave u
Dalmaciji, s tek neznatnim iskoracima iz zadanoga
okvira. Nekoliko je razloga tako postavljenomu razdoblju
istraživanja. Prvenstveno, nova matrikula bratovštine
zadarskih Varošana datira iz druge polovine 16. stoljeća.
Nju vremenski prati istraženo arhivsko gradivo koje seže
do polovine 20. stoljeća. S obzirom na to da su za vrijeme
francuske uprave u Dalmaciji ugašene mnoge
bratovštine, htjelo se ukazati na uzroke i posljedice
očuvanja bratovštine zadarskih Varošana u to vrijeme