Za vrijeme Druge austrijske uprave u gradu Zadru, dozvolom carskoga Beča i dogovorom
crkvenih i civilnih vlasti, otvoreno je Bogoslovno sjemenište s prvim sustavnim
teološkim obrazovanjem u Dalmaciji pod nazivom Centralno bogoslovno sjemenište.
Bogoslovija se sastojala od odgojnog zavoda sjemeništa i teologije koja se nazivala
Centralna visoka bogoslovna škola koju je u spomenutom razdoblju pohađalo 1760
studenata, dijecezanskih i redovničkih kandidata iz cijele Dalmacije. Kroz
četverogodišnji studiji teologije, koji je planom i programom bio izjednačen sa svim
drugim tadašnjim austrijskim fakultetima, a na kojem su predavali odabrani i stručni
profesori, kasnije (nad)biskupi, cilj Zavoda bio je u cijelosti pripremiti bogoslove –
pitomce za buduće pastoralno djelovanje, pa je odgojio nositelje brojnih crkveno –
društvenih događanja u povijesnim mijenama 19. i početka 20. stoljeća. Iz Centralnog
bogoslovnog sjemeništa u Zadru izašao je velik broj glavnih protagonista Ilirskog, potom
Narodnog preporoda u Dalmaciji, koji će dati ogroman obol u stvaranju hrvatskog
identiteta. Osim političkog djelovanja, među studentima nalazimo i sve one koji su
kasnije u svećeničkom ili laičkom pozivu doprinijeli različitim znanstvenim, kulturnim,
društvenim, umjetničkim i drugim područjima u razvoju Dalmacije. Uslijed teških
društveno – političkih okolnosti 20. stoljeća, neki od njih svoju vjernost svećeničkom
pozivu posvjedočili su i mučeništvom. U radu se u kratkim crtama iznose biografije,
prijepisi Kataloga studenata po generacijama i najznačajniji događaji koji su obilježili
njihov rast u bogosloviji. Centralno bogoslovno sjemenište preseljeno je 1921. godine u
Split, no njegova cjelokupna važnost za vrijeme „zadarskog razdoblja“ će ostati važnim
predmetom istraživanja, u smislu doprinosa crkvenoj i nacionalnoj povijesti 19. i 20.
stoljeća.