U knjizi se donosi neobjavljeni epistolar Nikole Tommasea, prema riječima Enza Bettize, zajedljiva prethodnika dalmatinskoga negatorskog i desakralizirajućeg instinkta koji ne štedi ni najsvetije likove ni najnedodirljivije mitove svojega vremena, i botaničara svjetskoga glasa Roberta de Visianija, jednoga od dvojice Tommaseovih korespondenata koji su s poliedričnim Šibenčaninom bili „na ti”. Izdanje je popraćeno kritičkim aparatom te uvodnom i zaključnom studijom. Korespondencija se sastoji od 179 sačuvanih pisama odaslanih u razdoblju od 1823. do 1873. godine, od kojih su 72 Tommaseova pisma upućena de Visianiju, a 107 je pisama koje je botaničar napisao slavnomu prijatelju. Autografi 70 Tommaseovih pisama de Visianiju pohranjeni su u knjižnici Botaničkoga vrta u Padovi, dok su njihovi apografi te još 2 pisma pohranjeni u Fondu Tommaseo u Nacionalnoj središnjoj knjižnici u Firenci. Osim jednoga pisma pohranjenoga u Fondu Rambaldi, svi autografi de Visianijevih pisama Tommaseu također su pohranjeni u Fondu Tommaseo firentinske Nacionalne središnje knjižnice. Prijepis pisama u potpunosti je vjeran originalu, bilo da se radi o interpunkcijskim morfološkim ili grafičkim karakteristikama. Uz svako je pismo naznačen podatak o njegovoj provenijenciji, a na autografima i apografima, onima pohranjenima i u knjižnici Botaničkoga vrta u Padovi i u Nacionalnoj središnjoj knjižnici u Firenci, naznačena je njihova dvostruka provenijencija.