Petar Lorini (Sali, 30. travnja 1850. – Beograd, 17. srpnja 1921.) je jedan od najistaknutijih učitelja i pedagoških pisaca u Dalmaciji te vrhunski stručnjak za morsko
ribarstvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Rodom iz Sali na
Dugom otoku, a životom i djelovanjem povezan s mnogim
hrvatskim i drugim gradovima i selima na jadranskoj
obali od Trsta do Kotora, Petar Lorini bio je uronjen u
samo esenciju društveno-gospodarskog sustava toga
dijela Sredozemlja.
S pozicije prvoga nadzornika za ribarstvo za Dalmaciju,
Istru, Trst i Goričko primorje pri Pomorskoj vladi u Trstu
vješto je i sustavno povezivao strateške smjernice razvoja
ribarstva s njihovom operacionalizacijom, nikada ne
izostavljajući iz motrišta visoko rangiranoga
austrougarskog činovnika „običnog“ i „malog“ čovjeka –
ribara i težaka. Njegovi znanstveni i stručni uvidi temeljili
su se na proučavanju tadašnje relevantne literature,
posebno one objavljene na talijanskom i francuskom
jeziku, ali i na vlastitim spoznajama koje je stjecao još kao
dječak, a zatim i u zreloj dobi među saljskim ribarima, a
od 1897. surađujući s ribarima cijeloga istočnog Jadrana
koji se tada nalazio u sastavu Austro-Ugarske Monarhije.
U svojim je rodnim Salima, nedugo nakon namještenja za
pučkog učitelja, uveo nastavu na hrvatskom jeziku 1873.
Stoga je s pravom u prigodi 100. obljetnice tog događaja
osnovna škola u Salima imenovana po njemu.
Po(d)učavao je sve generacije Saljana, od temeljenog
opismenjavanja do upoznavanja s aktualnim društvenim
i gospodarskim prilikama u svijetu i u domovini. Uputio je
na važnost znanstvenog istraživanja ribarstva i važnost
podučavanja ribara obilježjima morske biologije i
ekologije, upotrebi ribolovnih tehnika i alata, prerade
ribe, osmišljavanju združivanja malih ribara i programa
financiranja ribolova te socijalne skrbi o starijim ribarima
te potrebi održivog upravljanja ograničenim bogatstvima
mora, što je, poznavajući neumjerenost mnogih
sudionika u morskom ribarstvu, moguće postići
preciznom regulacijom ribolova zakonskim i
podzakonskim zabranama i nadzorom provedbe tih
akata. Posebno su dragocjene njegove vizionarske ideje o
važnosti akvakulture.
Mnogi problemi na koje je Lorini upozoravao nisu riješeni
ni danas, štoviše mnogi su samo produbljeni, posebno u
pogledu crpljenja prirodnih resursa Jadranskog mora.
Uzimajući u obzir potrebu osmišljavanja održivog i
pametnog upravljanja prirodnim bogatstvima smatrali
smo prikladnim i potrebnim komemorirati najvažnija
Lorinijeva postignuća kao podsjetnik na ono što je bilo,
kao pregled onoga što jest i kao pogled prema onomu što
će možda biti u hrvatskom morskom ribarstvu.